Saturday 24 December 2016

Dobro jutro

Dobro jutro

Kad se kaže da neko spava kao zaklan, ti prvi padneš na pamet. O takvom stanju se ovde radi, komatizovan si. Ničega nisi svestan, samo tvoje postojanje se lako može i bilo kako drugačije nazvati.  Tu i tamo naleti po koji košmar. Nisi baš siguran o čemu se tu radi, ali znaš da imaš gomilu pitanja na koja jednostavno ne možeš pronaći prave odgovore. Ali nije košmar zbog  pogrešnih odgovora, nego pitanja.  A pitanja se gomilaju i gomilaju, skupljaju na gomile. Pravi košmar. Znojiš se, preznojavaš… Boli te, sve jače, ispuštaš krik.

Vrisak te nosi, kada postane neizdrživo, kada sav podrhtavaš, preteći da se pretvoriš  u prašinu i kada misliš kako će zauvek ostati tako, postaješ svestan kome u koju si zapao. Odjednom si prisutan, ali nemaš pojma gde to.  Ništa se ne vidi. Ideš po mraku u sobi punoj razbacanih stvari, ivica od stola može izbiti na svakom koraku, strah te je da ne udariš glavom od luster. Pažlivo koračaš, rukama napipavaš okolinu, mirišeš novu teritoriju, želiš da je osetiš, sve to kako bi pronašao prekidač na zidu pored vrata i upalio svetlo.

Ako upališ svetlo, to će te probuditi. Da li želiš da se probudiš na nekom potpuno stranom, nebezbednom mestu gde bi sve moglo biti drugačije od onoga na šta si navikao? I na šta si ti to tačno navikao? Čoveče, bio si u komi celog život, tek što si pokazao prve znake dizanja iz iste, tek što su prvi zraci istine probili paučinu kojom si obmotan, a već se opireš. Mada, nije lako… Teško je prihvatati promene u nedostatku navika. Odbaci nepostojeći teret, nije on tvoja krivica, upali svetlo, osvrni se, možda se iznenadiš.

I onda, onda počinješ da sanjaš. To si čekao svo ovo vremene, zar ne? Čekao si snove, da šetaš kroz njih, da dišeš kroz njih, gde god da pogledaš, da ih ugledaš, svuda da ih čuješ i slušaš. Da ih živiš. I kada oni postanu baš uzbudljivi, kada treba konačno da se ostvare onako kako samo oni mogu, taman kada stigneš do najlepšeg dela, taman kada…budiš se.
Otvaraš oči, osvrćeš se. Tako to izgleda, ne znam šta si očekivao i zašto, ali to je to. Uglavnom, svideće ti se, vidićeš i sam, ali prvo ustani, protegni se malo, idi umij se. Proviri kroz prozor, pogledaj u dan. Probudio si se, sad možeš kako misliš da treba, ali ne zaboravi san koji si sanjao, on te je probudio…


Dobro jutro.

No comments:

Post a Comment