Friday 14 April 2017

Don Kihot - sanjar, revolucionar, socijalni slučaj

Don Kihot - sanjar, revolucionar, socijalni slučaj


Vrisak saobraćajnog kolapsa naterao ga je da otvori oči. Podne je, pravo vreme za sve sanjare da započnu novi dan, pa i za Don Kihota. Lišen bilo kakvog ideala, odavno beznadežan, očajan i poražen, Kihot sada bije bitku - kako i zbog čega ustati iz kreveta. Posle pola sata borbe, okreće se na drugu stranu.

...

Popodne je, pravo vreme za sve sanjare da započnu novi dan, pa i za Don Kihota. Lišen bilo kakvog ideala, odavno beznadežan, očajan i poražen, ustao je iz kreveta. Umoran od vijanja vetrenjača, menjanja sveta, pucanja u prazno, snova, razočarenja... ali osim što je čuveni sanjar, on je i ništa manje slavan revolucionar, a revolucionar je to svakim delom svoga bića, svakom svojom misli, svakim pokretom koji napravi, revolucionar je revolucionar čak i kada po ceo dan leži u krevetu, pa i Don Kihot. I sada je došlo vreme za revolucionarni odlazak u prodavnicu po osnovne životne namirnice - flaša Atlantik ili ako nemaju onda neke druge najjeftinije votke, karneksova jetrena pašteta, crveni bond 100s i najskuplja hrana za mačke sa ukusom govedine. To je dobar obrok za sve socijalne slučajeve, pa i za Don Kihota. Mačka mu je tu negde, ispod hrpe prljavog veša i knjiga prepunih časnih vitezova i nevinih princeza. Ponekad je čuje da mjaukne, sada već ređe, ali sigurno je gladna.

...

Vraća se u stan i spušta osnovne životne namirnice na sto, nikada ne uzima plastičnu kesu, jer ima razvijenu ekološku svest, to mu je usađeno još od onoga sa vetrenjačama. Zavaljuje se u fotelju i svojom težinom diže oblak prašine. U jednoj ruci mu je flaša u drugoj čaša, flašu otvora zubima i sipa. Spušta je pokraj sebe, da mu bude na dohvat ruke, pali TV i šalta kanale. Na prvom programu je neki lik, na drugom isti taj lik, na trećem javljaju kako je socijalna pomoć povećana za 3 procenta, na četvrtom javljaju kako je votka poskupela za 30 procenata. Onda opet lik, pa lik, pa isti jebeni lik, pa onda neke polugole gospe kako vrište jedna na drugu i čupaju se za kose. Tu malo zastaje, jednoj gospi je ispala bradavica. Kada mu je želudac počeo sa prevrtanjem, sipao je novu čašu votke i prebacio dalje na onog istog lika, tako narednih pet kanala sve do vremenske prognoze. Tamo kažu da je hladno i tmurno i najavljuju kataklizmu biblijskih razmera, Kihot baca pogled kroz prozor i sunčevi zraci ga pogađaju u oči...  Stigao je do životinja. Dobar kanal. Leopard se popeo na drvo i spazio je antilopu dole. Spreman je na skok od deset metara, kako bi se bacio pravo na plen i...morate se pretplatiti na ovaj program. Gasi TV, pali bond i sipa još jednu votku.

Šta ovi pričaju? I posle kažu ja lud. Meni se priviđa, ja imam psihozu, nemam dodir sa realnošću. Sa vašom realnošću ni ne želim da imam bilo šta, ali me vi ne puštate na miru. Stalno me uvlačite u vaša sranja, ne date mi ni glavu da ostavim iznad površine. Ni ne znate da je moja realnost bolja, niti vas to interesuje. Ako je meni dijagnozirana psihoza, od čega onda onaj isti lik sa tv-a boluje? Spašava svet, glumi mene? Sve ovo oko mene je plod nečije mašte i volje, ništa više od toga. A ko je maštovitiji i voljnjiji od Don Kihota? Pa zamislite samo svet gde ja pričam ljudima, sa svakog kanala na koji prebace, šta da rade i kako da žive? - pomisli i dospe votke.

Bacio je još jedan pogled kroz prozor, na tmuran i sumoran dan. Sunčevi zraci su ga opet zapljusnuli, ali nije sklonio pogled. Kada su mu se oči malo privikle na svetlost, ugledao je TV toranj na brdu iznad grada. Visoki čelični stub i na njemu dzinovska antena, inače prizor koji viđa svaki dan već godinama, sada je dobio nove obrise. Umesto TV tornja, Don Kihot je ugledao džinovskog onog lika sa TV-a, kako nešto priča i preteći objašnjava rukama.

- Ovo je posao za Don Kihota! - glasno reče, iskakajući sa fotelje. Konja nema, uzela mu ga država zbog dugova. Ima bicikl sa zarđalim lancem. Sančo Panse nema, pobegao je za Kanadu da vozi kamion, pa će lanac ostati nepodmazan, a kočnice nezategnute, ali nema veze ni ne planira da se zaustavlja. Spušta bicikl na ulicu, seda na njega, u klompama, flekavom bade mantilu, raščupan i bradat, s krmeljom u očima. Od čistačice uzima metlu i uz škripu, kreće na mračnu senku koja se nadvila nad gradom. Ipak su u nečemu bili u pravu, biće ovo tmuran dan, ali bez brige - Don Kihot se vratio!

Sanjar se rađa, revolucionar postaje, a socijalni slučaj ostaje, živeo Don Kihot!  


No comments:

Post a Comment