Tuesday 12 August 2014

Da se setiš da poletiš!


Da se setiš da poletiš!




Bačka Palanka ovog avgusta slavi dve decenije Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade, svetkovine posvećene zaštiti životne sredine, kvalitetnom zvuku, kreativnom stvaralaštvu, primenjenoj umetnosti, s daskama koje život znače u samom centru zbivanja.  Sve to, ukršteno sa snažnom, protočnom energijom posetilaca, gostiju, učesnika, volontera i organizatora stvara karnevalsku atmosferu, iz godine u godinu sve vreliju. Sve to, piše, crta, glumi i svira oazu zdravog razuma u sušnim godinama.

Jedna od zanimljivosti vezanih za FEP je činjenica da Bačka Palanka, domaćin pozorišnog festivala, evo dvadesetu godinu zaredom, nema pozorište. Onu zgradu u koju ljudi uđu, sednu i gledaju druge ljude kako se pretvaraju da su neko treći, pa onda tapšu, smeju se i plaču, svi zajedno. To je samo jedna mala zanimljivost, ali eto, nekome možda bude interesantna. Drugima, očigledno, to nije vredno pažnje, sudeći po ruševinama nikada završene zgrade pozorišta u Bačkoj Palanci, stare koliko i sam festival. Šta je bilo pre, pozorište ili festival?

Gde postoji problem, postoje i rešenja. Tražili su FEP-ovci smisao, bez love, ali s ljubavlju, našli su vremena i za heroja, a sada su se setili da polete. To još nisu probali. Opasni lovci na vetrenjače, ti FEP-ovci.  Nezadrživo jurišaju na zapušteno, nikad završeno pozorište, omogućujući snu palančana o magičnoj pozornici da živi na javi.


Otprilke, u vreme kada je započeta izgradnja zgrade pozorišta i kada je osnovan FEP, u Bačkoj Palanci, javila se ideja o izgradnji bazena. To je ona rupa u zemlji,  što se napuni vodom, pa se u njoj može plivati. O tome neki drugi put, kada bude reči o palanačkim perspektivnim vaterpolistima...

Sunday 3 August 2014

Varljivo leto 2014.

Varljivo leto 2014.

Posle blage zime ide vrelo leto. Ili sezona monsuna ili duge, dosadne, hladne novembarske kiše... Ili leto reformskih zakona? Možda više leto u stilu „Ko to tamo peva“, a možda ćemo ga pamtiti i po jednoj slomljenoj ruci...

Kako god, ono još uvek traje i ne nazire mu se kraj. Ko zna kakvih ćemo se još elementarnih nepogoda i ničim izazvanih katastrofa nagledati.

A kako je sve počelo? Juna se više niko ni ne seća. Istoričari će jednom zapisati da je tada Nemačka ponovo postala šampion sveta, a izbilo je i jedno pet ratova po Evropi i bilskom joj Istoku.

U julu je bilo svega. Bilo je i vrelih, letnjih dan ili dva, zatim su gromovi gospodarili nebom, kao da su nas bogovi to, zbog nečega, upozoravali na nešto. Onda se pojavila duga, a iza duge srednji prst umesto kovčega sa blagom, eventualno gej parada.  

Evo ga i avgust, a brodovi još uvek plove Dunavom. Ovi mali prljavi tegljači, Ukrajinci, Bugari i Moldavci kolonijalno prevoze sirovine, a ispred njih ceremonijalno plove Švabe, po poslednji put pokazujući svojim starima šta su sve osvojili, a generacije sačuvale.  Što bi rekao jedan ugledni kontraš: „Treba im naplatiti ekološku taksu, truju nam mentalitet!“

Varljivo leto 2014. godine...Vreme je brzo teklo, sporo prolazilo... Baš je danas lep i sunčan dan, sranje, eno ga ide neki oblak iz pravca Mladenova...



 foto: Lola